субота, 31. мај 2008.

strip u boji

fotosinteza

život u prirodi

grafikon

ženeva


View Larger Map

понедељак, 26. мај 2008.

''Facebook Vs Myspace (Ben Heine)''


Pokušavam da savladam gradivo na temu zvanu My space i Facebook, ma mi nešto ne ide sjajno. Prvo je li, treba razumeti o čemu se tu radi i kako funkcioniše pa tek onda komentarisati. Meni nikako nije jasno zašto ljudi koriste te ‘’društvene mreže’’. Prvo mi je sam taj naziv sumnjivog morala. Nekako bi verodostojnije zvučalo da se zove ''odustvo društvenog života'' ili nešto tome slično. Zvuči grubo i uvredljivo možda, ali ja ne vidim kako bi se to drugačije moglo objasniti. Sama pojava ovih mreža oslikava raspad u društvu.

Ovo je moja definitivna i konačna pretpostavka o razlozima nastanka i korišćenja ovakvih sajtova. Globalizam, kolektivna inteligencija (?) i t.d. su tvorevine i pretenzije savremenog doba, a My space i Facebook su samo njihov ogranak. Sve su to t.zv. uzročno-posledične reakcije. 
Ljudi su uvučeni u ove mreže i pretpostavljam da većina tinejdžera samo tako ima osećaj da pripada savremenom svetu, odnosno samo tako imaju osećaj da su uopšte živi. Ne mogu da shvatim ove mreže ozbiljno. One jesu interesantne, ali samo kao sociološko-psihološko-društveno-istorijski fenomen. I više nego ozbiljne.  

Zaista ne znam da li neki đavo ima ili nema veze sa ovom masovnom pojavom, iskreno mislim da nema. Ništa više ni manje nego sa svim drugim segmentima života i stvarnosti. Nije Facebook pao s Marsa. Ljudi imaju potrebu da se skrivaju. Pošto maskembali više nisu toliko zastupljeni i nisu u modi, sada ih je ovo zamenilo.

I ne bih baš rekla da se ljudi tu učlanju zbog raspravljanja o visoko-intelektualnim problemima, životnim pogledima, muzici, umetnosti, savremenim problemima. Pre bih rekla da se ljudi učlanjuju u neke grupe i postaju nečiji fanovi tek da bi imali neku vrstu izgovora što su uopšte tu. To su tek usputne stanice. Jer, teško je priznati da idem na Facebook tek tako, da ubijem vreme i vidim da li me se neko setio i provirim na tuđe adrese da vidim ima li možda tamo nečeg što mene interesuje.

Špijunaža je takođe jedna od aktuelnih sportskih disciplina zastupljena na ovim prostorima. Svašta možete naći. Ne dopada mi se kuda sve ide jer sve više se nekako razvija kukavičluk. Ljudi su i tako slabi po prirodi, ne treba im još i trening za skrivanje i pretvaranje. A ovo je savršeno mesto za skrivanje svojih mana i prestavljanje samo onog što hoćemo. Na neki način, ljudi ovde stvaraju sliku sebe onakvih kakvi bi voleli da budu. Pitam se samo da li sebe na kraju i ubede u to da su oni ono što prestavljaju tu ili se savršeno kontrolišu i jasno razlikuju fenomene virtuelno ja-realno ja.

недеља, 25. мај 2008.

субота, 24. мај 2008.

Возна карта скупља од авионске

Цена возне карте за најлуксузнији воз на свету који ће кренути 1. септембра износиће 280 долара, што је 20 пута скупље од уобичајене. Воз ће бити опремљен према стандардима хотела са 5 звездица. Саобраћаће на линији Пекинг-Ласа и кретаће сваки осми дан. Путовање возом који има посебан панорамски вагон ће трајати пет дана. Поред панорамског вагона, садржи и 12 путничких вагона и два вагон-ресторана. Имаће 96 путничких места што је знатно мање од уобичајених возова а сваки вагон имаће по четири апартмана са француским лежајем, дневном собом и купатилом.

субота, 10. мај 2008.

predizborna tišina

Predizborna tišina valjda služi tome da građani na miru srede utiske posle bučne kampanje. Da li zaista neko menja svoje stavove nakon predizborne kampanje? Većina ljudi je već opredeljena i pre kampanje, a u tišini sigurno ne kontemplira o budućnosti svoje zemlje.  


Evo šta jedan od blogera o biračima misli:

[...]Jedna od “institucija demokratskih izbora” je predizborna tišina. Iako je više nego dobrodošla (ko zna, možda neka emisija na TV počne na vreme za promenu), nikada mi nije bila sasvim jasna njena svrha. Mislim, u čem’ je fazon sa tim? Kao, narod treba da razmisli “u miru i tišini” za koga će da glasa? Iskreno, meni to deluje full potcenjivački. Ako će neko samo na osnovu predizborne kampanje i ružičastih obećanja da opredeli svoj glas, onda je kreten. I šta sad, da bi kreten mogao na miru da presabere utiske, ostavićemo ga da se, kao porotnici u američkim filmovima, povuče u “svoje odaje”, i onda prelomi za koga će da glasa?[...]

Oni koji su upoznati sa statistikama u vezi sa kampanjama, sigurno znaju da:

[...]Ukupna dužina emitovanih plaćenih termina na svim televizijama je 3 dana i 18 sati!!!!! Od toga najviše smo gledali Tomu, oko 44 sata, Tadića oko 25 sati, Jovanovića oko 9, Ilića oko 5 sati[...]


Ljudi različito doživljavaju predizbornu i postkampanjsku tišinu. Nekima je možda žao i nedostaju im veseljaci koji su optimisti samo u kampanjama (meni, n.pr.) Međutim, verovatno su mnogi srećni što se konačno završila izborna histerija s najavom o kataklizmatičnim rezultatima, kako god da se završe. Oni koji su za punopravno članstvo u EU smatraju da je smak sveta ako pobede radikali i DSS, dok su radikali ubeđeni da će Srbija nestati s lica Zemlje (progutaće je Brisel) ako pobede demokrate. U svakoj laži ima po malo istine.
Izvesni Goxxy se otvoreno raduje:

[...Uživaću u tišini makar ova dva dana, neće mi zastave vijoriti na ekranu televizora, neće mi glupavi i pretenciozni slogani proletati ispred očiju i neće mi se zgaditi kada ih vidim - sve do jednog...]


Dan posle sutra. Šta se dešava i kako će teći dani posle izbora? Dosta realno opisuje situaciju jedan ''funkcioner'' i kaže:

[...]Takođe, danas sam prisustvovao Sednici Jednog Nadležnog Odbora kojeg sam Nezamenjivi Član, održanoj poslednji put pred Nedeljne Izbore, na kojoj smo morali da rešimo neka Važna Egzistencijalna Pitanja koja bi mogla predstavljati Problem već od Ponedeljka. Za dve nedelje Moj Sin slavi svoj 19. rođendan, i već sam morao da počnem da razmišljam o Skromnom Automobilu koji me je zamolio da mu Pazarim[...]


I mada pravila kažu da:

[...]Tokom izborne tišine zabranjeno je svako direktno ili prikriveno reklamiranje stranaka, koalicija i političkih organizacija i njihovih programa, kao i postavljanje propagandnog materijala na manje od 50 metara od biračkog mesta[...]

9. maj ne dozvoljava ćutanje! Da li se predizborna tišina poštuje?
[...]Obeležavanje 9. maja organizovano je u okviru programa "Izvoli, prouči, odluči", a cilj je da se građani i građanke Srbije upoznaju sa konceptom Evropske unije, njenom istorijom i značajem. Akcija se istovremeno održava u još 7 gradova u Srbiji. A počela je simbolično u 11. 59 sati[...]
Eto nama predizborne tišine.


Radost za sve ostale, z
a koga (ne)važi predizborna tišina?
''Tišina probija uši''
 
[...]- Nijedan propis ne sprečava stranke da se građanima direktno obraćaju, jer se zabrana odnosi samo na izveštavanje medija o njihovim aktivnostima - objašnjava Marko Blagojević, programski direktor CeSID. - I to može da se “premosti”, jer se preko kabla emitiju televizije iz regiona, koje izveštavaju o izborima u Srbiji, a za njih ne važi predizborna tišina[...]

blogovi i predizborna tišina:


[...]Predstojeća predizborna tišina daje odličan primer za jednu od prednosti bloga u odnosu na klasične medije. Klasični mediji kao što su TV, radio i štampa podležu zakonu koji im za vreme predizborne tišine praktično ograničava slobodu govora. Međutim, blog je izvan zakona u ovom slučaju. Da li je to dobra stvar? Naravno, ukoliko podrazumevamo da nećemo blog koristiti za širenje rasne, verske i nacionalne mržnje, recimo. Nažalost, uvek ima izuzetaka.....

koja je objavljena kao politička vest, u veoma negativnom kontekstu. Grad je organizovao veliki muzički spektakl. Sviraju dobitnici MTV Adria nagrade za najbolju grupu sa ovih prostora u prošloj godini -[...]

Dok Voja i čita i 
misli:

[...]Dok listam novine, saznajem da noćas počinje predizborna ćutnja, naravno samo za obične smrtnike, dok će ostali učestvovati na zakazanoj sednici Vlade, pa eto prilike da se još jednom poruči biračima ko se za šta zalaže.Ne sumnjam da će izveštaj sa sednice preneti svi mediji, kao što ne sumnjam da će nam i onaj jedan dan predizborne ćutnje što je preostao, jednom ukinuti.Jer je poznato da naš narod ne može da upamti ni šta je juče jeo a kamoli šta mu je mudro rukovodstvo poručilo, pa se na vreme treba osigurati[...]


S obzirom da je blog izvan i iznad svih zakona, jedan bloger je pitao:

[...]Da li smatrate da bi i blog trebalo da podleže nekoj vrsti državne kontrole? Ko bi trebalo da kontroliše blogere?[...]


Da se ja pitam, bi. Srećom te se ja ništa tu ne pitam.
Pošto ovome nema kraja, predlažem da sami dalje tragate za blogovima i blogerima. Vrlo vredno analiziraju, komentarišu i dele sa svima svoj doživljavaj današnjih društvenih dešavanja oko nas.Neke od njih koji se bave politikom možete naći i ovde.